Странице

Моја листа блогова

среда, 19. октобар 2011.

Male i velike stvari

Profesor je stajao pred grupom studenata na casu filozofije i drzao neke predmete iza sebe. Kada je cas poceo, bez reci je podigao veliku, praznu teglu od kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente da li je tegla puna. Slozili su se da jeste.
Zatim je profesor podigao kutiju punu kamencica i sipao ih u teglu. Blago ju je protresao. Kamencici su se otkotrljali u prazan prostor izmedu loptica. Tada je ponovo upitao studente da li je tegla puna. Opet su odgovorili da jeste.

Sledeca kutija koju je profesor uzeo, bila je puna peska. Kada ga je sipao, pesak je, naravno, ispunio sve preostale supljine u tegli. Pitao je jos jedared da li je tegla puna. Studenti su skruseno odgovorili da jeste. Onda je profesor ispod stola izvadio dve soljice pune kafe i sipao ih u teglu. Kafa je natopila pesak. Studenti su se smejali. 'Sada!', rekao je
profesor, dok je smeh zamirao, 'hocu da shvatite da ova tegla predstavlja vas zivot. Teniske loptice su vazne stvari u vasem zivotu: vasa porodica, vasa deca, vase zdravlje, vasa vera i stvari kojima se strasno predajete. To su one stvari uz koje bi vas zivot i dalje bio ispunjen, i kada bi sve drugo nestalo. Kamencici su ostale stvari koje su vazne: vas posao, vasa kuca i vas auto. Pesak predstavlja preostale stvari. Male stvari. Ako napunite teglu peskom, nema mesta za kamencice i teniske loptice. Isto vazi u zivotu. Ako potrosite sve svoje vreme i energiju na male stvari, nikada necete imati mesta za one vazne stvari. Vodite racuna o stvarima koje su kljucne za vasu srecu. Igrajte se sa decom. Nadjite vremena za odlazak lekaru. Izvedite partnera na veceru. Ponasajte se ponovo kao da vam je 18. Uvek ce biti vremena da se ocisti kuca i urade popravke. Prvo se pobrinite za teniske loptice - stvari koje su vam zaista vazne. Utvrdite svoje prioritete. Sve ostalo je pesak.'

Jedna od studentkinja je podigla ruku i upitala sta je predstavljala kafa. Profesor se nasmejao. 'Drago mi je da ste pitali. Nju sipam, da bi vam pokazao, da bez obzira koliko mislite da vam je zivot pun, uvek ima prostora za soljicu kafe sa prijateljem.'


Ne sećam se kada sam prvi put pročitala ovu priču i nije ni važno da li se ovako zaista dogodilo na nekom času filosofije. Dopao mi se način na koji je podvučena sušta istina da je preko potrebno utvrditi prioritete a sve ostalo je pesak :)

Pre neki dan sam se našla u situaciji da sam svojoj devojčici rekla da ne mogu sada i da mora da sačeka dok nešto završim. A kada sam premotala film unazad shvatila sam da sam neke male stvari stavila ispred njene radoznalosti, želje za pažnjom, saznanjem... i osetila sam se krivom. Kao da je važno da li će paprike biti očišćene sad odmah ili u narednih pola sata. Nije važnije od toga da ona želi da je ja saslušam sada i ovde. Često prenebregnem to sada i ovde. Da je nekome važnije da ja sada dam odgovor, podršku ili nešto drugo što je njemu/njoj važno a ne kasnije.

Teško je balansirati i uvek biti svestan svojih postupaka. Učim se da budem sada i ovde. 
I naučiću.


  


среда, 17. новембар 2010.

Promene...

Kretanje napred ili cik-cak?
Zadovoljstvo, tuga, radost, sreća u koracima... 
Januar 2010.
Donela sam odluku da ne čekam da dođe već sam mu krenula u susret. Ne njemu već životu. A mislim na njega koji će doći. 11. januar početna tačka promena u meni. Ogledam se u sebi (a to onda postaje sve manje važno), ali se sve više ogledam u drugima. Predugo sam se u sebi ogledala i izgubila repere. Možda ih ipak nisam izgubila već su se samo iskrivili.
Februar 2010.
Poletela sam. Otvaraju se novi prozori. Kuća je prodisala. Neke nove boje i svetlo koje me obasjava iznutra.
       -Ti blistaš. Mora da si se zaljubila?
       -Da, blistam. Da, zaljubila sam se. U sebe. Volim novu-staru sebe.
Mislila sam da sam se promenila i da postajem druga Ja. Ali ne. Samo sam se vratila sebi. I zaista sijam. Blistam iznutra. Privlačim. 
Mart 2010.
Novi doživljaji. Novi planovi. 
April 2010.
Stara radost življenja u meni. 
Maj 2010. .....i dani se nižu
Susret u jednoj majskoj večeri. Prepoznavanje. Dodir dve duše. I krenuli smo na put. Nije lako. Dve duše imaju jednu malu dušicu koja vapi za ljubavlju koliko i moja. Dve duše stvaraju svoje malo ostrvo vremena, malo po veličini ali gigantsko po suštini. Sad volim sve. Volim i ovu peglu. Volim ritam jutro – dan – veče, doručak – ručak – večera i užine za malu dušicu. Volim i plivam. Ne smetaju mi talasi. Znam kako da se izborim. Znam da me čekaju ona dva oka kad sve umine i noć padne. Volim njegovu staloženost i mirnoću i vragolast pogled. Volim što me kapira i čita. Volim što sam postala Ja ona koja pita i traži. Imam tu još da učim ali sam bolja nego ona stara Ja koja je sebe zanemarivala.
Nije sve bilo lako. Ne. Bilo je i suza. Od jednog opuštenog hotelskog života u okrilju roditeljske kuće uskočila sam u novi svet obaveza i konstantnog planiranja. Stvarno sam bila u haosu. Mislila sam kakvo mi je ovo letovanje. Da li je to ono što želim? Onda smo pričali i kockice su se složile. Idemo korak po korak. I hodam.
Sad sa radošću.
A kad me zagrle male ruke i stave glavu u krilo onda... To je čista radost. 

уторак, 24. август 2010.

Znanje je moć




Don’t Make Assumptions
Find the courage to ask questions and to express what you really want. Communicate with others as clearly as you can to avoid misunderstandings, sadness and drama. With just this one agreement, you can completely transform your life.


U mom omiljenom časopisu Sensa upravo pročitah članak o spiritualnom učenju Miguel Ruiza. Napisao je nekoliko knjiga u kojima deli svoje učenje sa drugima. Poenta je da prihvatimo sebe onakvima kakvi jesmo, da budemo istinski srećni živeći život u kom smo slobodni da budemo to što jesmo i prihvatimo druge ljude onakve kakvi jesu poštujući ih i ne sudeći o drugima, a onda će drugi zauzvrat poštovati nas i prihvatati nas
baš onakvima kakvi jesmo. Možda ovo zvuči utopistički ali kad pročitate šta Miguel kaže o svakom od pet sporazuma onda biva jasnije šta on zaista misli.

Prvi sporazum
Budite u besprekornom skladu sa svojim rečima

Drugi sporazum
Ne shvatajte ništa lično

Treći sporazum
Ne donosite zaključke unapred

Četvrti sporazum
Uvek dajte sve od sebe

Peti sporazum
Budite sumnjičavi, ali naučite da slušate


Na mene je večeras najveći utisak ostavio četvrti sporazum. Ja jesam osoba koja unapred donosi zaključke i sudi o postupcima i mislima drugih ljudi. Kažu da je donošenje zaključaka unapred i njihovo lično doživljavanje početak pakla u ovom svetu jer tako samo mučimo sebe. Istina je ljudi često imaju potrebu da sve objasne i opravdaju ali ne usmeravaju pažnju na istinu već na ono što oni misle da je istina. Uvek je bolje pitati i razjasniti stvari, a ne donositi zaključke unapred. Bolje je naći hrabrosti da postavimo pitanje i izrazimo ono što stvarno želimo.


Ja sam se više puta opekla ne poštujući ovo jednostavno pravilo.

Bazajući internet nebom naišla sam na ovaj zanimljiv sajt: Toltec Spirit